"Horizont" - Povratak korijenima, prvi dio

[Ruffier™]

"Horizont" - Povratak korijenima, prvi dio

      
HORIZONT
   
-Povratak korijenima I.-

O čemu da pišem u prvome tekstu, a da odmah ne krenem sa sumornim i sportskim temama? To je bilo pitanje koje se nekoliko dana vrzmalo po mojoj glavi, i odlučio sam se za temu, nemaštovito nazvanu “Povratak korijenima”.



Priča počinje prije deset godina i nešto sitno (u plusu ili minusu, iskreno, ne sjećam se toga, ali to nije ni bitno) u mome malenom gradu…

Otac donosi kući nekakve dvije kutije a meni “uvaljuje” neku stvarčicu generičkog izgleda sa dvije tipke (kasnije se ispostavilo da je to miš) te neku veliku “dasku” sa mnogo izbočina, kako sam je nazivao…
 

"Horizont" - Povratak korijenima, prvi dio

Prvo bijaše ovaj gornji, pa onda ovaj donji...

"Horizont" - Povratak korijenima, prvi dio

Hajde, prođe sve to, mi namontiramo kompjuter, na kompjuter stavimo monitor, ispred kompjutera stavimo miš i tipkovnicu i otac mi priušti tu čast da upalim računalo, isto to računalo koje će mi (možda?) i sudbinu odrediti…


Dobro, nije baš ovako bilo, nisam bio sređen a ni tehnički potkovan :-)

U početku mi je otac pokazivao diskete i neke njegove stvari na toj “relikviji”, sve dok ga jednom nisam uhvatio kako – pogodite – igra igrice! Onda sam ja zahtijevao da i mene uputi u taj čarobni svijet, mada se dugo u njemu nisam zadržao.

Istina, i dan-danas zaigram koju igru a Football Manager postao je više rutina i opsežan program u kojem nalazim iskrenu satisfakciju, nego obična igra za razbibrigu, kakvih je sada 95%. IBM-ov stariša služio me je do 2006., 2007., dok se nije malko modernizirala situacija u kompjuterskom pogledu

Iz dana u dan, sve manje vremena sam provodio na ulici, a sve više za knjigom te kompjuterom, u jednoj malenoj sobici… A tko zna zašto je to dobro? Istina, bilo je kritika, i sada su tu, ali meni nije žao što sam se posvetio tome. Lijepo je imati neki hobi koji te ispunjava.


Zašto ovo pišem? Neki dan, dok sam tražio neke stvari,  u dupke punom podrumu nađph jednu “kutiju”, a kad sam je izvadio i otpuhao prašinu san je, shvatio sam da je to moj stari IBM iz ’89, kad ja nisam bio ni u planu…

Izvadio sam ga, i ostavio na jedno posebno mjesto u kući. Bio sam sam u kući i samo sam ga gledao pet minuta. Pet minuta potpune tišine. Pet minuta iskrene nostalgije, koja me još uvijek drži. Ali, “pi-si” još uvijek čeka na moju “analizu”, za to se treba spremiti, možda i nastavak na njemu napišem…


Što li me čeka na računalu koje se nije palilo više od pet godina, da li su tamo još uvijek moje uspomene poput Prehistorika, SWOS-a, Wolfensteina, Super Marija, Championship Managera…

Saznat ćemo u drugom nastavku, koji će doći nekada, kad uhvatim vremena...

I da, čovjek se može izuzetno vezati za stroj. Makar on ne imao um. I ne bio živo biće.

Do idućeg nastavka, ostajte mi zdravo i živo. Vaš Vlado

[Bijeli luk]

Odlicno pisanje!

Lijepo sto si se vratio u proslost i to opisao,odlicno. I ja se sjecam kada sam na svom starom racunalu imao Super Maria. Odlicna igra!

[la-lu]

SUper tekst! Nadam se da ćeš i nastavit ovako! 

[Josip-Rangers FC]

Super-odličan tekst 

Nastavi ovako 

[JustDax]

Odličan tekst i zanimljiv čekam dalje.Samo napred Vlado 

[Tasci]

bravo Vlado odlican tekst 

[King Pablo™]

Bravo Vlado na odličnom tekstu i opisu povratka u povijest...

S nestrpljenjem čekam idući nastavak

[BlueMoon]

Vlado i njegovi čudni tekstovi

Bravo, svaka čast! Čekam nastavak 

[Josip-Rangers FC]

Vlado,čudni ali jako zanimljivi tekstovi... Svaka čast!